Na Konferenciji o okolišu održanoj u Rio de Janeiru 1992. godine, svjetski lideri su se dogovorili o sveobuhvatnoj strategiji za “održivi razvoj” – kojom se zadovoljavaju globalne potrebe i istovremeno osigurava zdrav i očuvan svijet za buduće generacije. Jedan od ključnih sporazuma usvojenih u Riu je Konferencija o biološkoj raznolikosti (CBD).

CBD obezbjeđuje globalni zakonski okvir za djelovanje u oblasti zaštite biološke raznolikosti i uspostavlja tri glavna cilja:

  • Očuvanje biološke raznolikosti,
  • Održivo korištenje komponenti biološke raznolikosti,
  • Pravedna i ravnomjerna raspodjela dobrobiti koje proističu iz korištenja genetskih izvora.

Konvencija je otvorena za potpisivanje 5. juna 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih Naroda o okolišu i razvoju (“Samit o planeti Zemlji” u Riu). Bila je otvorena za potpisivanje do 4. juna 1993. godine, do kada je dobila 168 potpisa. Stupila je na snagu 29. decembra 1993. godine, a danas su 193 zemlje Strane Konvencije. Strane se okupljaju na Konferenciji Strana (COP), koja je upravno tijelo Konvencije, i sastaje se svake dvije godine, ili po potrebi, da razmotri napredak postignut u provođenju Konvencije, da usvoji programe rada, da ostvari ciljeve, i da utvrdi smjernice politike. Do danas je COP održao 11 redovnih i jedan vanredni sastanak (ovaj sastanak, posvećen usvajanju Protokola o biološkoj sigurnosti, održan je u dva dijela).

Jedanaesti sastanak COP-a je održan u Hyderabadu, u Indiji (18. – 20. oktobar 2012.), dok će se dvanaesti sastanak održati u Pyeongchangu, u Republici Koreji (6. – 17. oktobar 2014.).

Preuzmi dokumentaciju…

Strateški plan i Aichi ciljevi za biološku raznolikost

Na svom desetom sastanku održanom od 18. do 29. oktobra 2010. godine u Nagoyi, gradu smještenom u Aichi prefekturi u Japanu, COP je usvojio revidirani i dopunjeni Strateški plan za biološku raznolikost, koji uključuje i Aichi ciljeve za biološku raznolikost, za period 2011.-2020. (COP Odluka X/2).

Ovaj novi plan predstavlja jedan sveobuhvatni okvir o biološkoj raznolikosti, ne samo za konvencije vezane za biološku raznolikost, već za cijeli sistem Ujedinjenih Naroda. Osim toga, u Odluci X/10, COP je odredio da se peti nacionalni izvještaj zemalja potpisnica, koji se treba podnijeti do 31. marta 2014. godine, treba fokusirati na implementaciju Strateškog plana 2011.-2020. i napredak postignut u ostvarivanju Aichi ciljeva za biološku raznolikost.

Strateški cilj A: Utjecati na skrivene uzroke gubitka biološke raznolikosti kroz pozicioniranje biološke raznolikosti u organima vlasti i društvu

Najkasnije do 2020., ljudi su svjesni svih vrijednosti biološke raznolikosti i koraka koje mogu poduzeti kako bi istu očuvali i održivo koristili.

Najkasnije do 2020., biološke vrijednosti su integrisane u nacionalne i lokalne strategije razvoja, strategije smanjenja siromaštva i procese planiranja, a po potrebi i u u nacionalne finansije, kao i sistem izvještavanja.

Najkasnije do 2020., podsticaji, uključujući i subvencije, štetni za biološku raznolikost, eliminisani su, ukinuti ili reformisani kako bi se smanjili ili izbjegli negativni utjecaji, a pozitivni podsticaji za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti su razvijeni i primjenjuju se u skladu sa Konvencijom i drugim relevantnim međunarodnim obavezama, uzimajući u obzir nacionalne društveno-ekonomske uslove.

Najkasnije do 2020., organi vlasti, biznisi i interesne strane na svim nivoima poduzeli su korake za postizanje ili su implementirali planove za održivu proizvodnju i potrošnju, te zadržali utjecaje korištenja prirodnih resursa u okviru sigurnih ekoloških granica.

Strateški cilj B: Smanjiti direktne pritiske na biološku raznolikost i promovisati održivu upotrebu

Do 2020., stopa gubitka svih prirodnih staništa, uključujući i šume, je, u najmanju ruku, prepolovljena i, gdje je to izvodivo, dovedena blizu nule, a degradacije i fragmentacije su značajno smanjene.

Do 2020., sve ribe, beskičmenjaci i vodene biljke koriste se i njima se upravlja na održiv način, legalno i primjenjujući ekosistemske pristupe tako da je izlov izbjegnut, na snazi su planovi i mjere za oporavak svih iscrpljenih vrsta, ribarstvo nema značajan negativan utjecaj na ugrožene vrste i ranjive ekosisteme, a utjecaji ribarstva na zalihe, vrste i ekosisteme su u okviru sigurnih ekoloških granica.

Do 2020., područjima pod poljoprivredom, akvakulturom i šumarstvom upravlja se na održiv način, uz osiguranje očuvanja biološke raznolikosti.

Do 2020., zagađenje, uključujući i prekomjerne hranjive tvari, dovedeno je do nivoa koji nije štetan za funkcionisanje ekosistema i biološku raznolikost.

Do 2020., invazivne strane vrste i putevi identificirani su i prioritizirani, prioritetne vrste su kontrolisane ili iskorijenjene, a na snazi su mjere kojima se sprječava njihovo uvođenje i uspostavljanje.

Do 2015., višestruki antropogeni pritisci na koralne grebene te druge ranjive ekosisteme pogođene klimatskim promjenama ili zakiseljavanjem okeana svedeni su na minimum kako bi održali svoj integritet i funkcionisanje.

Strateški cilj C: Poboljšati status biološke raznolikosti kroz očuvanje ekosistema, vrsta i genetičke raznolikosti

Do 2020., najmanje 17% kopnenih voda i 10% obalnih i morskih područja, naročito područja od posebnog značaja za biološku raznolikost i servise ekosistema očuvano je kroz efikasne i ravnopravno upravljane, ekološki reprezentativne i dobro povezane sisteme zaštićenih područja te kroz druge efektivne mjere očuvanja određenih područja, te integrisano u šire predjele i morske pejzaže.

Do 2020., spriječeno je izumiranje poznatih ugroženih vrsta, a njihov status očuvanja, posebno onih najugroženijih, je poboljšan i održiv.

Do 2020., održava se genetička raznolikost kultivisanih biljaka, domaćih i pripitomljenih životinja i divljih srodnika, uključujući i druge društveno-ekonomske i kulturno vrijedne vrste, a strategije za minimiziranje genetičke erozije i zaštitu njihove genetičke raznolikosti su razvijene i implementirane.

Strateški cilj D: Jačati opće koristi od biološke raznolikosti i ekosistemskih servisa

Do 2020., ekosistemi koji pružaju osnovne usluge, uključujući i usluge koje se odnose na vodu, doprinose zdravlju, egzistenciji i blagostanju, obnovljeni su i zaštićeni, pri tom uzimajući u obzir potrebe i prava žena, autohtonih i lokalnih zajednica, te siromašnih i ranjivih.

Do 2020., otpornost ekosistema i doprinos biološke raznolikosti na zalihe ugljika poboljšani su kroz očuvanje i restauraciju, uključujući obnovu najmanje 15% degradiranih ekosistema, čime se doprinosi ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi te borbi protiv dezertifikacije.

Do 2015., Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima i poštenoj i pravičnoj raspodjeli koristi koja proizilazi iz njihovog korištenja je na snazi i operativan, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom.

Strateški cilj E: Implementaciju Konvencije ojačati kroz participativno planiranje, upravljanje znanjima i izgradnju kapaciteta

Do 2015., svaka stranka je razvila i usvojila kao instrument politike, te započela implementaciju efikasnog, participativnog, i ažuriranog NBSAP-a.

Do 2020., tradicionalna znanja, inovacije i prakse autohtonih i lokalnih zajednica relevantne za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, kao i njihovo običajno korištenje bioloških resursa, poštuju se, predmet su nacionalnog zakonodavstva i relevantnih međunarodnih obaveza, te su potpuno integrisani i ogledaju se u implementaciji Konvencije uz puno i efektivno učešće autohtonih i lokalnih zajednica na svim relevantnim nivoima.

Do 2020., znanja, naučne baze i tehnologije koje se odnose na biološku raznolikost, njene vrijednosti, funkcionisanje, status i trendove, te posljedice njenog gubitka poboljšane su, široko shvaćene, prenesene i primijenjene.

Najkasnije do 2020., mobilizacija finansijskih sredstava za efektivnu implementaciju Strateškog plana za biološku raznolikost 2011-2020. iz svih izvora, a u skladu sa konsolidiranim i dogovorenim procesom u Strategiji za mobilizaciju resursa, treba biti znatno povećana u odnosu na sadašnji nivo. Ovaj cilj će biti predmet promjena u zavisnosti od procjene potreba resursa o kojima će stranke izvještavati.